Album I: ''Ožiljak'' (godina izdanja: 1981)
1. Džemper Za Vinograd
2. Stare Novine
3. Pokvaren Telefon (Izbjeglica)
4. Kad Klonem Snagom
5. Sunce Tebi, Sunce Meni
6. Prođoh Gradom
7. Prvi Jutarnji
8. Kad Bi Došla Marija
9. A Vrijeme Ide Dalje
10. Od Druga Do Druga
1. Džemper za vinograd
Ponekad poželim da ostavim studije
I upišem neki zanat
Pa da budem pekar, limar, il' moler
Da ukrotim struju
I naučim da popravljam bojler
Il' da budem dimnjačar i donosim sreću
Da budem majstor za frule
Da pravim servise il' duvam staklo
Ne morah na fakultet, al' mi se omaklo
Čudio se meni drugar
Šta ima tu da mi smeta
Što on da bi bio Bog i glavni
Želi svršit tri fakulteta
A zar ne bi bilo ljepše sad
Misliti na vinograd
U ljubavi biti s njime
Kao dragom dičiti se njime
Čuvati ga od zime
Izgleda da mnogi žele imat kola
Snažan motor iz Japana
Mjesto lične karte kolor televizor
Ostaviti život, gledat ga u retrovizor
A zašto ne bit' običan, voljet male stvari
Zašto svako mora biti glavni
Šta to lijepo ima obraz zakrpljen sa flekom
I zašto sa tugom gledam za čovjekom.
2. Stare novine
Sjedim sam na trotoaru
Prebijenu nemam paru
I čitam neke stare novine
Tu na uglu od ulice
Derem jadne farmerice
I čitam stare novine
Čitam neke stare novine
Život moj lumperaj
Jedva s'krajem vežem kraj
Ja nisam kao svak
Ja ne sanjam kadilak
Smuči mi se na to sve
Uzmem čitam stare novine
Tu na parčetu betona
Bezcarinska moja zona
Tu čitam stare novine
Čitam neke stare novine
Gradom žure lica nova
Svako pita đe je lova
Ja čitam stare novine.
3. Pokvaren telefon
Pokvaren telefon u govornici javnoj
One što mi pomoć mogu, čut ne mogu
Idem pognut kišu nosim
U džepu bijeda
Na svakom uglu zaustavi me
Legitimiše me, čuvar reda
Noć pokriva izbjeglicu
A neće zori
Put mi samo pokazuju
Ugašeni semafori
Do srca mokar i bez stana
Tražim društvo sa Limana
Grabim naprijed, noćna ptica
Do zadnjih gradskih sijalica
Do srca mokar igrač s bolom
U sluh mi tuče kamenolom
Vučem noge i očev kaput nimalo nov
Svojoj duši tražim krov
Svojoj duši tražim dom.
4. Kad klonem snagom
Kad klonem snagom
I kad me god nanese put
Svratiću tebi
Jer ja do tebi nemam kud
Vidiš li gdje smo
Vidiš li kud je poš'o svijet
Ja, ja idem tamo
Ja idem tamo ali da se vratim
Da prihvatim godine
A ti me čekaj, nek tvoja ljubav bude moj dom
Svratiću tebi, jer ja do tebi nemam kud
Vidiš li gdje sam, vodi me pjesma, ukleti trag
U oku lađa, jedra od pruća, pred njima
Važan, pred kormilom crni vrag
Što i morskoj pjeni, suđeno je meni
Samo jedan tren ću gledat sunca zrak
Što i morskoj pjeni, suđeno je meni
Jer već me dolje vuku, dubina i mrak
Vidiš li gdje sam, vodi me pjesma, ukleti trag
U oku lađa, jedra od pruća, pred njima
Važan, pred kormilom crni vrag
Što i morskoj pjeni, suđeno je meni
Samo jedan tren ću gledat sunca zrak
Što i morskoj pjeni, suđeno je meni
Jer već me dolje vuku, dubina i mrak
Kad klonem snagom
I kad me god nanese put
Svratiću tebi
Jer ja do tebi nemam kud.
5. Sunce tebi sunce meni
Sunce tebi, sunce meni
Tebi jedan, meni drugi put
Ja bih s' tobom, a ti samnom nebi
Pa drhtim kao usred polja prut
Zalud suze, zalud obećanja
Zalud usne, sve nas noćas dijeli
Moram dalje, za nas nema lijeka
A bez tebe sam kao pola čovjeka
I zato ne
Nemoj nikad ne
Nemoj više doći tu
I ne
Nemoj nikad ne
Nemoj više doći tu
Sunce tebi, sunce meni.
6. Prođoh gradom
Prođoh gradom, prođoh gradom ja
Naljutio me vrag, naljutio me nešto vrag
Prođoh gradom, prođoh gradom ja
Naljutio me vrag, naljutio me nešto vrag
Laže vrijeđa radnik iza leđa
I misli da ću život pomiriti s tim
Boli lako al' ne može to tako o meni
O meni, o meni
Prođoh gradom, prođoh gradom ja
Naljutio me vrag, naljutio me nešto vrag
Arkade čvrste, al polomit ću mu prste
Ne može svašta da se gura u moj svijet
Ja sam slik'o da ne brine niko o meni
O meni, o meni
Gledam rupu gdje mu drugi ljube ruku
I odmah sebi kače podvijeni rep
Za sreću pseću loše mislit neću o meni
O meni, o meni
Prođoh gradom, prođoh gradom ja
Naljutio me vrag, naljutio me nešto vrag
Naljutio me nešto vrag.
7. Prvi jutarnji
Zašto cijeli dan si tužan kaznio te Bog
Uništit ćeš srce
Sebi velim mani se od tog
Okani se od tog
Promjenio bih svijet
Al' kako vidim nemam moć
Spopadnu me crne o dan pretvorio bi noću
Danas pretvorio bi noć
Pokupim sve, sjedem na voz
Odem u drugi grad
Knjige i bol otkačim skroz
Sjetim se da sam mlad
Pokupim sve, sjedem na voz
Odem u drugi grad
Knjige i bol otkačim skroz
Sjetim se da sam mlad
Sjetim se da još sam mlad
O dan pretvorio bi noću
Danas pretvorio bi noć
Od onih sam što
Kad treba znaju puštit znoj
I kad ne sviđam se drugim
Sve do kraja tjeram inat svoj
Do kraja tjeram inat svoj
Promjenio bih svijet
Al kako vidim nemam moć
Spopadnu me crne o dan pretvorio bi noću
Danas pretvorio bi noć
I pokupim sve, sjedem na voz
odem u drugi grad
Knjige i bol otkačim skroz
Sjetim se da sam mlad
Pokupim sve, sjedem na voz
odem u drugi grad
Knjige i bol otkačim skroz
Sjetim se da sam mlad
Sjetim se da još sam mlad.
8. Kad bi došla marija
Dosadno mi sam u stanu
Da slušam ploče i gledam u zrak
Spremam ispit i vježbam gitaru
Jedem sendvič uz tetrapak
Davimo se među četiri zida
Glupo popodne i ja
A sve bi mnogo ljepše bilo
Kad bi došla Marija
Marija, Marija
Kad bi došla Marija
Tugu odagnala
Radost bi mi dala Marija
Ne znam koji dan za redom
Sam sebi sve sam manji drug
Izvučem neki osmjeh s' ledom
I vrtim se u krug
Molim zidara, sa novogradnje preko puta
Da mi kratko rukom signal da
Kad stigne gradski autobus
Možda siđe Marija
Marija, Marija
Kad bi došla Marija
Tugu odagnala
Radost bi mi dala Marija.
9. A vrijeme ide dalje
A vrijeme ide dalje
Po svom ćefu bira kroj
Ne znam kud me šalje
Ovaj život moj
A vrijeme ide dalje
Osjećam sve jače i jače
Duboko nešto u meni
Ne slaže se sa mnom
Zove me i plače
Sjetim se, ponekad
Da se opet vratim
U svoj rodni kraj
Tamo me čekaju svi
I majka i drugovi
A vrijeme ide dalje.
10. Od druga do druga
Dd druga do druga
Od grada do grada
Od drage do drage
Provodim vijek
Rasut u komade
Vezan samo pjesmom
Sebi i životu
Tražim smisao i lijek
Ponekad mislim na ono vrijeme
Svi računi kad se svode
I kad sunce mirno zaspi
Kad presahnu moje vode
Tad ću morat i ja stati
Možda i ja u kafani
Uzalud ću pjesmom zvati
Da se vrate ovi dani
Od druga do druga
Od grada do grada
Od drage do drage
Provodim vijek
Sa mukom pod rukom
Tražim nadu u padu
Al gađa me apaluz
Gađa me smijeh.
Album II: ''Umjesto gluposti'' (godina izdanja: 1982)
1. Đon
2. Cipele Nove
3. Umjesto Gluposti
4. Opet Krivi Tip
5. Svetozara Markovića 39
6. Hram Ljubavi
7. Nevjernice
8. Četa Luđaka
9. Željezničke Tuge
10. Ne Pokušavaj Mijenjat' Me
1. Đon
Život stalno mijenja lak
Najgori sam njegov đak
Malo spavam, pjesme pišem
Cure ganjam, jedva dišem
Kažu da sam čudan soj
Ne valja Šobiću bit' heroj
Treba biti lukav, biti lijep
Kad je gadno
Podvit' rep
Podvit' rep
Podvit' rep
A zar nije štos, životu razbit nos
Da osjeti on, (kako boli) tvoj đon
Tvoj đon, tvoj đon
Život stalno mijenja lak
Najluđi sam njegov đak
Nikad ne znam šta mi sprema
Pravim cirkus od vremena
A svijet pjeva pušti fer
Muti laži, pravi ime
Budi car i milioner
Smijem se i vičem
Ostavi me
Ostavi me
Ostavi me
A zar nije štos, životu razbit nos
Da osjeti on, (kako boli) tvoj đon
Tvoj đon, tvoj đon.
2. Cipele Nove
Zasuči rukave, dobro zagrizi
Vidiš li da je ljubav u krizi
Ruši se ljubav, sprat po sprat
Sve ređe se čuje
Da neko nekom želi biti brat
Ruši se ljubav, zahladnjelo vrijeme
Dobro za srce, doktori kažu
Ionako ima probleme
Zasuči rukave ne glumi budalu
Prazan je tanjir na astalu
Ne računaj na ljubav više nego na snove
Gledaj kako cakle se cipele nove
Cipele nove
Jedino ako u mojoj si četi
I dovoljno si blesav da ne mariš
Ovo vrijeme što nam prijeti
Jer ljubav je ljubav i živjeće dovijek
Vjerujem kako će samo sa njom
Čovjek biti čovjek
Jer ljubav je, ljubav je
Živjet će dovijek
Vjerujem kako će samo sa njom
Čovjek biti čovjek
Zasuči rukave, dobro zagrizi
Vidiš li da je ljubav u krizi
Ne računaj na nju više nego na snove
Gledaj kako cakle se cipele nove
Jer ljubav je, ljubav je
Živjet će dovijek
Vjerujem kako će samo sa njom
Čovjek biti čovjek
Zasuči rukave ne glumi budalu
Prazan je tanjir na astalu
Ne računaj na ljubav više nego na snove
Gledaj kako cakle se cipele nove
Cipele nove
Prodaše ljubav, prodaće i tebe
Kad se neko popne da ne vidi
Više ništa ispod sebe
Ismijaše ljubav, ismijeće i tebe
Kad se neko popne da ne vidi
Više ništa ispod sebe
Jer ljubav je, ljubav je
Živjet će dovijek
Vjerujem kako će samo sa njom
Čovjek biti čovjek
Zasuči rukave,dobro zagrizi
Vidiš li da je ljubav u krizi
Ne računaj na nju više nego na snove
Gledaj kako cakle se cipele nove
Jer ljubav je, ljubav je
Živjet će dovijek
Vjerujem kako će samo sa njom
Čovjek biti čovjek
Zasuči rukave ne glumi budalu
Prazan je tanjir na astalu
Ne računaj na ljubav više nego na snove
Gledaj kako cakle se cipele nove
Cipele nove.
3. Umjesto Gluposti
Kad se noću smirim i očekujem san
Slušam zadnja auta kako zvižde kroz grad
Umjesto gluposti, s plafona silaziš ti
Uz tihu muziku, opet skupa smo mi
Nemam pojma koji je dan
Baš me briga što se u svijetu zbiva
Samo da te ubili nisu, da si još u meni živa
Želim da stotinu dana ne svane dan
Kad se noću privučeš i gurneš me u san
Ja sam nalik čistom zidu
Ti si slika i ram
Ja sam prazna tišina
Ti najljepša muzika što znam
Ništa ljepše između nas
No što je pjesma i što je stih
Nepresušni izvor si moj
Ljepši od svih
Mi nećemo promijeniti svijet
Trave su davno doživjele kraj
Ali uvijek će ih biti za nas
Ljubavi znaj.
4. Opet Krivi Tip
Opet krivi tip, nov ljubavni peh
Mimo svakog reda, nešto nam se neda
Luda ženska glava, ili viša sila
Mimo svakog reda, nešto nam se neda
Ma što da pjevam sad
Kad to svako zna
Što mi značiš ti
A što ti značim ja
Ma što da pjevam sad
Kad to znaju svi
Jedno osjećam ja
Drugo osjećaš ti
Uglavnom krive ženske
Uglavnom mnogo graje
Kače se za mene
K'o klinci za tranvaje
A gdje su prave žene
Na srce jagnje laje
Hoću da se kačim i ja
K'o klinci za tranvaje
Ma što da pjevam sad
Kad to svako zna
Što mi značiš ti
A što ti značim ja
Ma što da pjevam sad
Kad to znaju svi
Jedno osjećam ja
Drugo osjećaš ti.
5. Svetozara Markovića 39
Svetozara Markovića 39
Za mene lift radi samo na dolje
Ona kaže tako je bolje
Tako je bolje
Svetozara Markovića 39
Odavno ne viđam oči jedne žene
Kažu to je dobro za mene
Dobro za mene
Nikšićki cigani, sva moja braća
jedini su ko me shvaća
Vide sve je iza mene
Al' me muče uspomene
Do ugla preko puta
Pravo ispred neba
Dođem često dušom na splavu meduze
Tragom svoje poslednje suze
Poslednje suze
Nikšićki cigani, sva moja braća
jedini su ko me shvaća
Vide sve je iza mene
Al' me muče uspomene
Svetozara Markovića 39.
6. Hram Ljubavi
Mislim, često mislim na tebe
Glavom, glavom zidam zid, kom niko
Niko neće nauditi
Ja sam hram
Našoj ljubavi hram
Pjevam, često pjevam o tebi
Pjesmom pričam život svoj
I niko, niko neće nauditi
Jer ja sam hram
Našoj ljubavi hram
A tebe, tebe nema
I sve je u rukama mojim
Ja se pjesmom bunim
Ja ljubavlju borim
Ničeg se ne bojim i često
Često mislim na tebe
U duši sadim maline
Njima niko neće nauditi
Jer ja sam hram
Našoj ljubvi hram
Pjevam, često pjevam o tebi
Pjesmom pričam život svoj
I niko, niko neće nauditi
Jer ja sam hram
Našoj ljubavi hram
A tebe, tebe nema.
7. Nevjnrnica
A šta ako ne znam kako da te vratim
Da ispenjem zvijezde na nebeski svod
A šta ako prije, prije no te nađem
Moj potone brod
A šta ako nemam sa čime da platim
Isječene vene i kupim novu krv
A šta ako prije, prije no te nađem
Pojede me crv
Umij lice, umij lice, nevjernice
Umij lice, umij lice, nevjernice
Prije no te vratim
Da slučajno ne shvatim
Gotovo je sve
Ovako daleko slaže li te neko
I pjesmom o sebi ti utoliš glad
A šta ako prije, prije no te nađem
Odseli se grad
Umij lice, umij lice, nevjernice
Umij lice, umij lice, nevjernice
Prije no te vratim
Da slučajno ne shvatim
Gotovo je sve.
8. Četa Luđaka
Tutnji život pored mene
Ne gleda četu luđaka
Ruše se snovi, troše se žene
Filmovi tuđi a moja traka
Uvijek drugi mirni u zbrci
Uvijek drugi sa srećom svježom
A ja nemičan, u prljavoj trci
Smijem se čestit nad praznom mrežom
Al' ja imam sebe
U sebi poštenog druga
I volim što su tako čiste
Moja sreća, moja tuga
Četa luđaka, ne da se rijeci
A batina tuče, bez kičme je bolje
Ljuti se stoka al bodre me pretci
Skupo je voće, građanstvo se kolje
Juče u plavom autu prođe
Djevojka moja maše mi satom
Neko prokleto pseto srce mi glođe
A neki čovjek, zove ga bratom
Al' ja imam sebe,
U sebi poštenog druga
I volim što su tako čiste
Moja sreća, moja tuga
Tutnji život pored mene
Ne gleda četu luđaka
Ruše se snovi, troše se žene
Filmovi tuđi a moja traka.
9. Željezničke Tuge
Sjedim u staničnoj zgradi
Čekam u gomili ljudi
Voz ponoćni kasni
Jutro se budi
Vazduh u kavezu
Umoru se ne dam
A nož od dima bode
Al' se dobro držim
I gledam i gledam
Kraj mene studenti
Radnici, vojnici
Klošari na broju, starice izdišu
Skroz tamo u uglu
Zalutala gospoda
O, pobjegla bi negdje
Al' joj na vrata zlo stavilo kišu
Stiskam se
Što sam manji
Više vidim
Ovakve su zore lijek mojoj duši
Pogledujem kradom
Slatko olinjalu damu
Gdje mameći mene
Otmjeno puši i puši
Kraj nje jadno dijete
Pospano, mirno, liže slinu
A neki brkati muškarac sav uzbuđen
Ždere luk i slaninu
Sve mi ovo liči na otkačeni vagon
Ne znam dali će po nas ikad doći iko
Al' svu braću i sestre
Mojih željeznickih tuga
Svo bogatstvo
Mojih željeznickih tuga
Iz srca mi neće odvući nikad niko.
10. Ne Pokušavaj Mijenjat Me
Ne pokušavaj mijenjat' me
Ovo je ipak moja glava
Kad joj se budi nek joj se budi
Kad joj se spava nek joj se spava
Ne pokušavaj mijenjat' me
Ovo su ipak moje ruke
Samo mi znamo kolko smo skupa
Mučili sreću, mučili muke
Ne pokušavaj mijenjat' me
Ovo je srce oduvijek sa mnom
Kol'ko smo samo krvavih puta
Išli po brdu išli po ravnom
Ne daj da tebe mijenja neko
Budi do kraja to što jesi
A ako misliš da smo daleko
Nemoj put mene, bolje ostani gdje si
Znam da ovako mnogim ne godim
Al' ja sam čitav stao u vene
Znam dobro zašto ratove vodim
Muški su muški, žene su žene
Ja kad nekog vidim da gubim
Zasuzi oko, ali nikad ne plačem
Onog kog ljubim do daske ljubim
A znam da se igram oštrim brijačem
Ali kad s torbom naumim negdje
Noge mi nećeš svezati s ničim
Nema tih para za moje cijene
Priznajem kako ciganu sličim
Ja nosim kičmu čeličnu šinu
Ne volim kada glava mi pada
S njom spajam zemlju i visinu
I kad se leti i kad se strada
Ne daj da tebe mijenja neko
Budi do kraja to što jesi
A ako misliš da smo daleko
Nemoj put mene, bolje ostani gdje si.
Bonus pjesme
1. To Sam Ja
2. Zazvoni Zvono
3. Ašik Ajša (Ždrebica) (Verzija I)
4. Ašik Ajša (Ždrebica) (Verzija II)
5. Ašik Ajša (Ždrebica) (Verzija III)
6. Bez Tebe
7. Bio Sam Jednom Novembar
8. Bolesno Ljeto
9. Daj Nam Neba
10. Desetka Iz Drugarstva
11. Dok Zbori Tito
12. Izvini Što Te Volim
13. Jutarnja Kava
14. Keka
15. Kišobran
16. Kriva Si
17. Mi Od Majmuna Nijesmo (Antiratna Pjesma)
18. Mlada Jela
19. Pjesma Za Kraj
20. Priča Sa Planine (Moj Djed)
21. Sutomore
22. Svetionik
23. Sve Su Teže Moje Tuge (Puste Ceste)
24. Žana
1. To Sam Ja
Ako nekad možda čujes
Gdje sonatu kiša svira
I gdje neki oluk plače
Kroz tišini noćnog mira
Gdje dolazih, tebe čekah
I gdje korak moj odzvanja
U mirisu ispod granja
Pod prozorom tvoga svijeta
Znaj to sam ja
I kad ponoć grad poljubi
Kad umukne zvon' sa sata
Kao anđel neki vihor
Kad odškrine tvoja vrata
Takne li te kakva ruka
Drhteć' da te ne probudi
I daleko od svih ljudi
Ako mine kakva sjena
Znaj
To sam ja
Znaj
To sam ja
To sam ja
To sam ja
Ako polja stanu sjetna
Ako nebo umre s tugom
Kroz noć tamnu voz zapišti
Dok u maglu tone prugom
A kroz puste staze parka
Miris tužan ako zaluta
I prije nego svane sjutra
Ako zora tebi bane
Znaj, to sam ja
Duša tvoja ako jednom
Mimo volje sama krene
Tražit spokoj, mir i ruke
Dušu moju, tražit mene
A ne znade kud da krene
Kad je puti ovi lažu
Tad stihovi neki kažu
Što ih svija struna moja da zna
To sam ja.
2. Zazvoni Zvono
Sjedim u parku, pored naše škole
Stara klupa, u istom cvijeću
Ovdje smo nekad, između zvona
Sjedili ja i ona
Naša je priča, započela tiho
Nježne su bile prve njene riječi
Ovoj smo klupi, između zvona
Žurili ja i ona
Zazvoni zvono, u njenoj duši
Zazvoni jače da se sjetiš svega
Sjećanje nek te, donese meni
Iako sada voliš samo njega
Zazvoni zvono, u njenoj duši
Zazvoni jače da se sjetim svega
Sjećanje nek je, donese meni
Iako sada voli njega
Naša je priča, započela tiho
Nježne su bile prve njene riječi
Ovoj smo klupi, između zvona
Žurili ja i ona
Zazvoni zvono, u njenoj duši
Zazvoni jače da se sjetiš svega
Sjećanje nek te, donese meni
Iako sada voliš samo njega
Zazvoni zvono, u njenoj duši
Zazvoni jače da se sjetim svega
Sjećanje nek je, donese meni
Iako sada voli njega
Iako voli, samo njega.
3. Ašik Ajša (Ždrebica) (Verzija I)
Pjevat ću vam o njoj
Čak ni sad neznam kako je dovedoh ...
Ni sad neznam kako je dovedoh
One noći do studenske sobe
Ni sad neznam kako kraj nje legoh
Bješe ljeto na njoj malo robe
Sva pokisla od ljetnjega pljuska
Niz lice se kotrljale kapi
Tanka suknja kukovima uska
Gladna kuja za kurjakom vapi
A nije znala da sam pjesnik
I da može u stihove moje
Ašik Ajša u najboljem dobu
Uđe u njih, al' kroz moju sobu
Strgoh suknju dočekaše bedra
Niz kičmu mi triput prođe jeza
Skidoh bluzu dotakoh joj njedra
Jezik mi se u čvorove sveza
A nije znala da sam pjesnik
I da može u stihove moje
Ašik Ajša u najboljem dobu
Uđe u njih, al' kroz moju sobu
Pričala mi kako živi sama
Muž joj radi za njemačku marku
Novca ima al' joj ljubav treba
A ljuljala me kao more barku
Možda i nije htjela
Možda i nije htjela da se da
Tijelo joj vrelo, pogibija prava
A vani kiša pojačava
Kod komšije igrali su karte
Čule su se psovke i galama
Časovnik je švercovao sate
Od prozora bježala je tama
Kad zaspali smo onako postranačke
Dok se zora žarila u licu
Poslije lude noći dubrovačke
Često sanjam u polju ždrebicu
A nije znala da sam pjesnik
I da može u stihove moje
Ašik Ajša u najboljem dobu
Uđe u njih, al' kroz moju sobu
Ni sad neznam kako je dovedoh
One noći do studenske sobe
Ni sad neznam kako je dovedoh.
4. Ašik Ajša (Ždrebica) (Verzija II)
Ni sad neznam kako je dovedoh
One noći do studenske sobe
Ni sad neznam kako kraj nje legoh
Bješe ljeto na njoj malo robe
Sva pokisla od ljetnjega pljuska
Niz lice se kotrljale kapi
Tanka suknja kukovima uska
Vidim kuja za kurjakom vapi
A nije znala da sam pjesnik
I da može u stihove moje
Ašik Ajša u najboljem dobu
Uđe u njih, al' kroz moju sobu
Skliznu suknja, dočekaše bedra
Niz kičmu mi triput prođe jeza
Skide bluzu, zaigraše njedra
Jezik mi se u čvorove sveza
Na prozor mi bješe smokva sjela
Netaknuta od veranja i krađe
Čudila se što je doživjela
Da vidi nešto i od sebe slađe
A nije znala da sam pjesnik
I da može u stihove moje
Ašik Ajša u najboljem dobu
Uđe u njih, baš kroz moju sobu
Pričala mi kako živi sama
Čovjek radi za njemačku marku
Svega ima al' joj ljubav treba
A ljuljala me kao more barku
Možda i nije htjela
Ašik Ajša da se da
Tijelo joj vrelo, pogibija prava
A vani kiša pojačava
Kod komšije igrali su karte
Čule su se psovke i galama
Časovnik je švercovao sate
Od prozora bježala je tama
Zaspali smo onako postranačke
Dok se zora žarila u licu
Poslije lude noći dubrovačke
Često sanjam u polju ždrebicu
A nije znala da sam pjesnik
I da može u stihove moje
Ašik Ajša u najboljem dobu
Uđe u njih, baš kroz moju sobu
Ni sad neznam kako je dovedoh
One noći do studenske sobe
Ni sad neznam kako je dovedoh
Ta noć prođe, za njom mnoga ljeta
U onoj sobi ko zna ko sad živi
Lijepu Ajšu ja više ne sretah
Osta pjesma, jedan papir sivi
Kad ostane život bez kaputa
I u dušu zima se zavuče
Kada starost vidi kraj od puta
Sjećat ću se k'o da bješe juče.
5. Ašik Ajša (Ždrebica) (Verzija III)
Ni sad neznam kako je dovedoh
One noći do studenske sobe
Ni sad neznam kako kraj nje legoh
Bješe ljeto i na njoj malo robe
Sva pokisla od ljetnjega pljuska
Niz lice se kotrljale kapi
Tanka suknja kukovima uska
Gladna kuja za kurjakom vapi
A nije znala da sam pjesnik
I da može u stihove moje
Ašik Ajša u najboljem dobu
Uđe u njih, baš kroz moju sobu
Strgoh suknju dočekaše bedra
Niz kičmu mi triput prođe jeza
Skidoh bluzu, dotakoh joj njedra
Jezik mi se u čvorove sveza
Na prozor mi bješe smokva sjela
Netaknuta od veranja i krađe
Čudila se što je doživjela
Da vidi nešto i od sebe slađe
A nije znala da sam pjesnik
I da može u stihove moje
Ašik Ajša u najboljem dobu
Uđe u njih, baš kroz moju sobu
Pričala mi kako živi sama
Muž joj radi za njemačku marku
Novca ima al' joj ljubav treba
A ljuljala me kao more barku
Možda i nije htjela
Možda i nije htjela da se da
Tijelo joj vrelo, pogibija prava
A vani kiša pojačava
Kod komšije igrali su karte
Čule su se psovke i galama
Časovnik je švercovao sate
Od prozora bježala je tama
Zaspali smo onako postranačke
Dok se zora žarila u licu
Posle lude noći dubrovačke
Često sanjam u polju ždrebicu
A nije znala da sam pjesnik
I da može u stihove moje
Ašik Ajša u najboljem dobu
Uđe u njih, al kroz moju sobu
Ni sad neznam kako je dovedoh
One noći do studenske sobe
Ni sad neznam kako je dovedoh.
6. Bez Tebe
Kad bez tebe prođe dan
Osjećam se bolestan
Boli duša, drhti dlan
Kad bez tebe prođe dan
Boli duša, drhti dlan
Kad bez tebe prođe dan
Kad bez tebe prođe noć
Ne treba mi ta pomoć
Boli duša, drhti dlan
Jer sam teško bolestan
Boli duša, drhti dlan
Jer sam teško bolestan
Kako da ti kažem to
Naša veza ima čudnu ćud
Ako neko ode otiće dobro,
Ostavit će zlo
Kako da ti kažem to
Al' kad s tobom prođe dan
Niko k'o ja radostan
Topla duša, topal dlan
Kad s tobom prođe dan
Topla duša, topal dlan
Kad s tobom prođe dan
Kako da ti kažem to
Naša veza ima čudnu ćud
Ako neko ode otiće dobro,
Ostavit će zlo
Kako da ti kažem to.
7. Bio Sam Jednom Novembar
Bio sam jednom novembar kao u bukvaru
Kad sam je možda volio kao Živago Laru
Kad sam je možda volio kao Živago Laru
Bio sam jednom novembar
I danas je pola mene
Sve zbog jednog kaputa
Sve zbog jedne žene
Sve zbog jednog kaputa
Sve zbog jedne žene
Čit'o sam horoskop ja
Zbog čega, ko bi to zna
Valjda da kaže mi on
Kad ću se vidjeti s njom
Jer bio sam tad samo neko
Ko bi se kradom okret'o za njom
Zvao sam je Monika
Ja i harmonika
Znao kasno u noć
U studentsku sobicu doć'
S mirisom dalekog juga
Pisati pisma duga
Njoj
Pa se sjetim sad
Pa se sjetim sad
Bio sam jednom novembar kao u bukvaru
Kad sam je možda volio kao Živago Laru
Bio sam jednom novembar
Straga i ospreda
Voleći nju sam postao
Vlak bez voznog reda
I sve bi ostalo tako
Al’ gradom je prič'o svako
O tome je čak znao sve njen razred
Al ona ne
I preko dobroga druga
Poslah joj pisma duga
Ja
Nek i ona zna
Nek i ona zna
Bio sam jednom novembar kao u bukvaru
Kad sam je možda volio kao Živago Laru
Bio sam jednom novembar
I danas je pola mene
Sve zbog jednog kaputa
Sve zbog jedne žene
Sve zbog jednog kaputa
Sve zbog jedne zene
Bio sam jednom novembar
Ja i novembar
Bio sam jednom novembar
I danas je pola mene
I danas je pola mene
I danas je pola mene.
8. Bolesno Ljeto
Ukrade mi juče neka tuđa ruka
Zadnje kapi mora iz usahlih vena
I umuknu zvono crkve mojih htijenja
A razbi se okno na gorskog luka
Ostah sam na kiši k'o od Boga proklet
Držeći u ruci 6 drhtavih žica
Gledajući na stabla opustjelog parka
I na njima jata pokisnulih ptica
Osjećam u sebi k'o po nekom smeću
Tumara i njuška jedno gladno pseto
Omorina neka, neki vjetri južni
Mirišljave kiše i bolesno ljeto
Omorina neka, neki vjetri južni
Mirišljave kiše i bolesno ljeto
Al' u meni samo moja suva paša
I prosuti melem životnoga saća
Sav sam kao neka pokradena bašta
Iz koje se lopov na zli krug vraća
Šta će kome ovaj otrov što ga sišem
Ili pregršt bolnih sjećanja i sjena
Šta će kome ova pjesma što je pišem
Ili pisma što ih šalje jedna žena
Al netreba ni meni to što drugi ištu
Ja nijesam sanjar onda kad se strada
Naviklo se tijelo k'o strašilo u žito
Pa u hladnu ljetnju kišu koja pada.
9. Daj Nam Neba
Daj nam neba ti, lijepa mladosti
Nama sjaj, neba daj
Nama sjaj, neba daj
Daj nam neba ti, lijepa mladosti
Nama sjaj, neba daj
Nama sjaj, neba daj
Što ti oči rose, što ti venu kose
Širi krila tvoja, nek te ona nose
Što si tako tužna, kad si vječno mlada
Cijelog svijeta srce u tebe se nada
Dobro znamo mi da te boli bol
Al' proći će sve
Istina je znaj, svemu dobar lijek
Idemo do nje
Ti si blagoslov, ti si izvor naš
Ti vječni si raj
Smogni snage sad i pokaži ti
Tvog neba nam sjaj
Daj nam neba ti, lijepa mladosti
Nama sjaj, neba daj
Nama sjaj, neba daj
U životu stara izreka je
Što je lijepo ne može da traje
Al' to je šala, ti vječno ćeš sjati
Samo hajde, sve od sebe dati
Samo hajde, u kolo se lati
Samo hajde, ko će tu da pati
Samo hajde!!!
Daj nam neba ti, lijepa mladosti
Nama sjaj, neba daj
Nama sjaj, neba daj.
10. Desetka Iz Drugarstva
U jednom gradu, kraj hladne rijeke
Baš me briga u kom
Gdje ulice zadnje u tmini se gube
Stoji studentski dom
A u tome domu, na prvom spratu
Vrata su i jedan broj
Iza njih samo u sobici maloj
Živi kolega moj
Šta tamo sve ima, nabrojati redom
Ne znam da li bih mog'o
Al' čim tamo kročih, tri kreveta vidjeh
A njh, brate, nekako mnogo
Pa poslije shvatim da tu samo treba
Malo vještine i jedna proba
Tu svako od njih može svoju državu imat'
Al' svijet je ipak ta soba
Tu svako od njih može svoju državu imat'
Al' svijet je ipak ta soba
Al' iz nje smjelo na ispit se ide
Čilo i sa puno volje
Na povratku nekom ruka se pruži
A nekom, bolan, biće bolje
I uvijek požalim kad moram nekud dalje
Od malog studentskog bratstva
Al' nikad ne odem, a da im ne upišem
Desetku iz drugarstva
Desetku iz drugarstva
Al' da vidite, obično dva put
U mjesecu tog slavlja i te vike
Kad stigne paket od neke majke
Sa Durmitora ili Iz Like
Il kad šibicu vuku ko ce noćas spavati
Na promaji pokraj vrata
ili kad se otkrije da su se svi zatreskali
U onu Maricu s tređeg sprata
Il kad pišu drugaru
Kome smetaju više uvojci
Nije na vrijeme potvrdu snaš'o
I eno ga sada u vojsci
Odavde smjelo na ispit se ide
Čilo i sa puno volje
Na povratku nekom ruka se pruži
A nekom, bolan, biće bolje
I uvijek požalim kad moram nekud dalje
Od malog studentskog bratstva
Al' nikad ne odem, a da im ne upišem
Desetku iz drugarstva
Desetku iz drugarstva
Uđoše u pjesmu moju
Na glavna vrata
Al' ne preko veze i poznanstva
Jer svakom od njih propusnica bješe
Ona desetka iz drugarstva.
11. Dok Zbori Tito
Dok zbori Tito
dok zbori Tito
dok zbori Tito
dok zbori Tito
Zavoljeću jos više
i oblake i brda snena
i ceste modre što se
još skromne viju
slutim Dalmacije osmjeh
i Sljemena
i Crnu Goru moju i Srbiju
i Crnu Goru moju i Srbiju
Ohridska vrela slušam
slušam romor Drine
i Plitvice daleke
Bohinje otkrito
Zagorja slutim zoru
i Frušku Vojvodine
Dok zbori Tito
dok zbori Tito
dok zbori Tito
dok zbori Tito
Prođu me noći one
nesane, patne, ratne
i krv zastrafti mlazom
a mlaz se gorka javi
i prodru u sred oblaka
krivine nepodatne
kud su brodile vojske
kud su brodile vojske
Mokroj travi vrate se oči
i hladu lisća meka
zaspu me zore
mutne me zaspu zore
ranama svojim
i tugom od leleka
u jutro jedno
nad groblja Zelengore
Dok zbori Tito
dok zbori Tito
dok zbori Tito
dok zbori Tito
12. Izvini Što Te Volim
Izvini što te volim
Stvarno nije namjerno
Srce sjedi za volanom
Ne pada mi pamet na pamet
Izvini što te volim
Stvarno nije moderno
Ali kad sam pored tebe
Život mi se mnogo dopada
Uvijek kad sam pored tebe
Život mi se mnogo dopada
O, i dragi problemi, problemi, problemi, ua
Za vas nemam vremena
Problemi, problemi, problemi, ua
Za vas nemam vremena
Adresa mi ovih dana
Odjeljenje zarazno
Zaraženo srce moje
Sad ne može živjet' bez tebe
Moji dragi problemi, problemi, problemi, ua
Za vas nemam vremena
Problemi, problemi, problemi, ua
Za vas nemam vremena.
13. Jutarnja Kava
Probudit ćeš se jednoga dana
A mene kraj tebe više neće biti
Jutarnju kavu popit ćeš sama
I neki strah sama ćeš od sebe kriti
Tješit ćeš se da sam ustao rano
Zbog neke važne neodgodive stvari
A možda ćeš se nasmiješiti samo
Što da ti ta glupost cijeli dan pokvari
Pa ipak sa posla znam da ćeš me zvati
Prvi put u deset pa u dvanaest, pa u jedan
Odgovor pravi ti još nećeš znati i
Pomislit ćeš, glupo počeo je tjedan
I tko zna gdje on sada Bogu vrijeme krade
Besposlen stoji i pije svoja pića
U društvu momaka koji nikada ne rade
Uz konjak i vlahov o košarci priča
A ja u nekom vlaku pod kaputom
Pijan od tuge
Slušat ću plač vjetra i jecaje
Jecaje pruge
Poslijepodne kad dođeš kući
Jedno bijelo pismo čekat će na te
I srce će početi jače tući
Kad prepoznaš slova
I shvatiš da su za te
Za sve što ćeš htjeti bit će kasno
Nešto što je tvoje ti najednom gubiš
Kasno noću u postelji praznoj
Prvi put ćeš shvatit koliko me ljubiš
Prvi put ćeš shvatit, a ja, bit ću daleko.
14. Keka
Tiho cvile lipe mlade
Svud po gradu kiša hara
Na ulazu jedne zgrade
Tužno stoji šest drugara
Redom kruži flaša pića
Svaka kap po kile mraka
Na ulazu šest mladića
A nigdje nema djevojaka
Kad bi gradom prošla Keka
Da se razvedrimo mi
Kad bi gradom prosla Keka
Ih ih iii...
Gradom šeta milicajac
Al' smo jako dobri mi
Gradom šeta milicajac
Ih ih iii ...
Naše šale prazno zvuče
Ne čuje se pjesma stara
Uspomene boljeg juče
Smiju se sa trotoara
Teške glave lica blijeda
Svak u sebi psuje Boga
Sve nas skupa glupo gleda
Sto cipela iz izloga
Kad bi gradom prošla Keka
Da se razvedrimo mi
Kad bi gradom prošla Keka
Ih ih iii ...
Gradom šeta milicajac
Al' smo jako dobri mi
Gradom šeta milicajac
Ih ih iii ...
15. Kišobran
Kad god kiša počne kleti
Zadrhti u bašti grana
Kad tjeskobu svak osjeti
Ja se latim kišobrana
Isprate nas tad u šetnju
Zvona gradske katedrale
A duge nas ruke sretnu
Pokvašene magistrale
I dok kišni doboš bije
Nekuda nas vode puti
Kao bezbroj dana prije
Ja mu pričam a on ćuti
Niko ne zna tako slušat
Duge priče mojih rana
K'o što znade jedna duša
Dobrog starog kišobrana
Pričajuć' o puno čemu
Zaboravim na sve boli
I spomenem jednu ženu
U daljini što me voli
I tako će proći sati
Lutanja duž magistrale
Dok nas prvi sumrak vrati
U tišinu sobe male
I dok kišni doboš bije
Nekuda nas vode puti
Kao bezbroj dana prije
Ja mu pričam a on ćuti
Svakog ljeta stane priča
Al' s jeseni opet ranom
Vidjećete vi mladića
Na magistrali s kišobranom.
16. Kriva Si
Bila si ko rođena za nježnosti i smijeh
Nečujno da povedeš u najslađi grijeh
Neću da pretjerujem
Al htjedoh da ti vjerujem
Da postoji raj
Neću da pretjerujem
Al htjedoh da ti vjerujem
Da postoji raj
Pamtim jedno veče
Šetali smo prugom
Ispod kišobrana
Kad smo rekli jedno drugom
Neka ludi luduju
Neka tužni tuguju
Mi čuvaćemo nas
Neka ludi luduju
Neka tužni tuguju
Mi čuvaćemo nas
Al kriva si
Što si htjela da provjeriš
Koliko dana možeš, poslije svađe
Sa mnom da ne govoriš
Kriva si
Što si htjela da provjeriš
Koliko dana možeš, poslije svađe
Sa mnom da ne govoriš
Sad živim sasvim prirodno
Djelimično sam
Primim koliko primim
Dadnem kolko dam
Niti glumim neku ljudinu
Niti molim sudbinu
Da me pogleda
Niti glumim neku ljudinu
Niti molim sudbinu
Da me pogleda
Niti glumim neku ljudinu
Niti molim sudbinu
Da me pogleda
Al pamtim jedno veče
Šetali smo prugom
Ispod kišobrana
Kad smo rekli jedno drugom
Neka ludi luduju
Neka tužni tuguju
Mi čuvaćemo nas
Neka ludi luduju
Neka tužni tuguju
Mi čuvaćemo nas
Kriva si
što si htjela da provjeriš
Koliko dana možeš, poslije svađe
Sa mnom da ne govoriš.
17. Mi Od Majmuna Nijesmo (Antiratna Pjesma)
Stih za stihom kolo vodi
Struna iz sna svakog budi
Moju pjesmu u život satka
Počujmo je braćo ljudi
Sve što meni život dade
Sve mi natrag opet uze
Gitara mi samo osta
Njene strune moje suze
I gitarom svjetom odo
Tražit druga, tražit brata
I u miru i u ljubavi
Svima pjevat protiv rata
A čovječanstvo kao Sizif
Za kamenom hukće muklo
Sa čalama drvenijem
Gura naprijed pa kud puklo
Gradi puške gradi bombe
Dobro znade dok se penje
U četvrtom ratu svjetskom
Oružje će bit kamenje
Parolu iz mraka dići
Rata neće i ne sme biti
A čovjek se sa čovjekom
Uvijek treba pobratiti
Divota je kažu mladost
Ko nju ima šta to nema
Kad uz mladost sve se lijepi
Pare, piće, brdo žena
A on medalja,svaka zlatna
Ima ono iza plota
Gdje se crna jama kopa
Crno kolo gdje se mota
Mladost treba sve da gradi
Budućnost na duši ima
Od crnoga stvorit bijelo
Stvorit ljeto gdje je zima
Hej vi ljudi trgnite se
Minulo je vaše doba
Al u redu biti neće
Kad od mladosti činit groba
Crno o ovom svjetu pišu
Stare knjige i džiljeri
Kada jadni čovjek danas
Svoju sreću novcem mjeri
I u trci za bogastvom
Čovječanstvo hrđu hvata
Jer ne gleda niko nikog
Drug na druga brat na brata
Od majmuna mi i jesmo
Kao da se čovjek stidi
Al priznati nikad neće
Da u sebi njega budi
Stih za stihom kolo vodi
Struna iz sna svakog budi
Moju pjesmu život satka
Čuli ste je braćo ljudi
Braćo ljudi.
18. Mlada Jela
Što ti plamen iz obraza vije
Mlada Jelo kad vrućina nije
Haj na izvor osvježi se Jelo
Umij lice i grlo bijelo
Haj na izvor osvježi se Jelo
Umij lice i grlo bijelo
Što ti plamen iz obraza vije
Mlada Jelo kad vrućina nije
Hajde Jelo pravo kaži nani
Đe su tvoji sa grla đerdani
Hajde jelo pravo kaži nani
Đe su tvoji sa grla đerdani
Sinoć kad sam jorgovane brala
Zape grana za niz od đerdana
Ja se sagoh da kupim đerdana
Al ne dade ruka od dragana
Sinoć kad sam jorgovane brala
Zape grana za niz od đerdana
Ja se sagoh da kupim đerdana
Al ne dade ruka od dragana.
19. Pjesma Za Kraj
Ja pišem ti znaj jednu pjesmu za kraj
Ja pišem ti znaj ovu pjesmu za kraj
Neću pušit, neću noćas piti
Samo pisat pjesmu
Što će spomen na nas jednom biti
Perom papir trovati i sjeći
Grijati ga pod rukom što luta
Spomenuću te noćas bezbroj puta
I slušati pod prozorom zimu
Kako plače ranjavajući tišinu
Ja pišem ti znaj jednu pjesmu za kraj
Ja pišem ti znaj ovu pjesmu za kraj
Neću pričat ko smo bili
To sve znaju kondukteri i putnici u 6-ci
Od kojih nismo ništa krili
Tvoja pisma i dnevnici ispisani udžbenici
Ja pišem ti znaj jednu pjesmu za kraj
Ja pišem ti znaj ovu pjesmu za kraj
Autobus s brojem 6
Morati će saznat ovu važnu vijest
I odgovor kradom tražit na tvom licu
Zašto sjediš sama napred
A ja na zadnjem sicu
Ja pustit ću znaj jednu suzu za kraj
Ja pustit ću znaj jednu suzu za kraj.
20. Priča sa planine
Daleko negdje od ovog grada
Gdje gladan vjetar bjesni i ruši
Živio jednom jedan dobar starac
S kosmatim psetom i s jadom u duši
Nikada ga možda upoznao ne bih
Al' me jedno veče dalek put navede
Kraj kolibe jedne sa propalim krovom
Kad glas jedan začuh
Kad glas jedan začuh
Kao moga djede
I evo što se čudno nakon toga zbilo
Zagrli me starac, metnu me u kril
Gledah sjetne oči, izborano lice
U jezivoj tami vlažne kolibice
Tad pokrenu se brada, zadrhtaše usne
I sa bolnom pričom otpoče baš tu se
Kako nekad lijepo u mladosti bješe
Al se mora radit' kako drugi htješe
I tad sudba crna na zemlju je pala
Otadžbina zvati s krvi je stala
I on pođe smjelo gdje se mreni pada
Tek procvala mladost gdje grca i strada
Oduži se veče, oduži se priča
A napolju hladno, zima luda ciča
A ja u toplini starčevoga krila
Gdje je moja duša lagan san snila
I kao kroz maglu slušao sam čiču
Gdje o svom životu meni priča priču
Imao je ženu i tri sina zlatna
Ali mu ih ote podla ruka ratna
I teku riječi, i suze sa njima
Iz starčeva grla rastu kao plima
Ona strašna zima ohola i ljuta
K'o da sve je čula pa ko da ućuta
Svjedok ove priče i pseto je bilo
Kraj umornih nogu sjetno se sakrilo
I cvileći tiho starcu se čudilo
Što je mjesto njega mene prigrlio
Probudi me starac, na noge ustade
Ova gorka priča, kao da nestade
A ranjena duša, šapnu na sve to
Da od svega ipak ostade to pseto
Nikada ga možda upoznao ne bih
Al me jedno veče dalek put navede
Kraj kolibe jedne sa propalim krovom
Kad glas jedan začuh
Kao moga djede
Moga djede, moga djede.
21. Sutomore
Bješe zima februarska
Sitna kiša nestajaše
Sve pritisnuo oblačina
Za suncem more uzdisaše
Iznajmljenja soba mala
Grijalica i stalaža
Dva kreveta sto i rešo
Naša skromna ambalaža
Ona negdje s kraja Bosne
Ja tamo iz nekog grada
Ovdje čvrsto vezali nas
Šlag i topla čokolada
Vezalo nas naše more
Mali gradić Sutomore
Prazne kuće puste plaže
Dva galeba što nas traže
Vezalo nas naše more
Mali gradić Sutomore
Razdvojila pruga duga
Što sjeveru vodi s juga nas
Iznajmljenja soba mala
Grijalica i stalaža
Dva kreveta sto i rešo
Naša skromna ambalaža
I ponekad poslije šetnje
Skine kaput, ja ceradu
Pa promrzli popijemo
Šlag i toplu čokoladu
Ona negdje s kraja Bosne
Skine kaput, ja ceradu
Pa promrzli popijemo
Šlag i toplu čokoladu
Vezalo nas naše more
Mali gradić Sutomore
Prazne kuće puste plaže
Dva galeba što nas traže
Vezalo nas naše more
Mali gradič Sutomore
Razdvojila pruga duga
Što sjeveru vodi s juga nas.
22. Svetionik
Bješe ljetnje veče palo
Sunce s neba odlutalo
I zaspao val
A na pjesku ispod stjene
Grlio je nju i mene
Neki topli žar
Tih i maestralan
Kad ga tamo iz plave tmine
Nad livadom od pučine
Gledao bi nas
Obasip'o naša tijela
Suknju zlatom svog fenjera
Ljubio joj lik
Svetionik, svetionik
A noćas me more pita
Baš na istom žalu tom
U zagrljaju mjesto s kišom
Zašto ne dođoh s njom
Zašto ne dođoh s njom
Kad god padne noćna tama
Ona negdje možda luta sama
Koraci joj i neznaju
Da ja idem da me sjeti na nju
Na njen dragi lik
Svetionik, svetionik
Kiša ljetnja veče palo
sunce s neba odlutalo
I zaspao val
A ispod stjene
Grlio je nju i mene
Neki topli žar
Tih i maestralan
Kad ga tamo iz plave tmine
Nas livadom od pučine
Gledao bi nas
Obasipao naša tijela
Suknju zlatom svog fenjera
Ljubio joj lik
Svetionik, Svetionik
A noćas me more pita
Baš na istom žalu tom
U zagrljaju mjesto s kišom
Zašto ne dođoh s njom
Zašto ne dođoh s njom
Kad god padne noćna tama
Ona negdje možda luta sama
Koraci joj i neznaju
Da ja idem da me sjeti na nju
Na njen dragi lik
Svetionik, svetionik.
23. Sve Su Teže Moje Tuge (Puste Ceste)
Sve su teže moje tuge
Što je dalje jedan dan
Vidim da mu nema druge
Dalje moram gorjet sam
Sve me češće kiše prate
Kud god krenem, eto njih
Želim gorjet nek se vrate
Molim pjesmu, prosim stih
Radije ću bacat čelo
Iznad sreće, u sve veće
Nego šetat odijelo
Ravnodušan sve do sreće
Radije ću davat rane
Da ih nesanice ......
Nego zoru zvat da svane
Kupujuć' joj ogrlice
A oj gdje ste puste ceste
Ore Marko, škripi plug
A niz polje s pjesmom ide
Nepoznat, al pravi drug
Vuče cigan prazan kazan
U duši jadan il je on
Njegov lek je neprolazan
O kako je bogat on
O kako je bogat on
Radije će bacat čelo
Iznad sreće, u sve veće
Nego šetat odijelo
Ravnodušan sve do sreće
Radije će davat rane
Da ih nesanice
Nego zoru zvat da svane
Kupujuć' joj ogrlice.
24. Žana
Svi mi kažu da sam pijan
Od kad jednu malu sretoh ja
Svi mi kažu da sam pijan
A od čega niko i ne zna
Svi mi kažu da sam pijan
I da mi je često crven nos
Svi mi kažu da sam pijan
Srećan, neočešljan, neobrijan
Neobrijan
A meni život čemer nosi
Mnogih želja krah
Hoće da mi napokosti, đubre
I utjera strah
Iz dana u dan pušta nokte
Da mi vidi krv
A ne shvata mnogo hoće
Uzalud mi truje voće
Uzalud mi želi biti trn
A istih jada društvo moje
Kaže da mu ne pomaže ni konjak ni vinjak
Cigarete, nož i tuče ili sve moguće
Silne pare čak
Ma uhode me noću danju
Otkrij tajnu čudnom stanju
Srećan, pjan a trezvenjak
Traže krčmu u kojoj pijem
Hoće piće koje pijem
Da im svane dan
A niko ne zna
Moja Žana
Ti si krčma i kafana
U njedrima bombe dvije
Krčamrice najmilije
Niko ne zna, moja Žana
Ti si piće i kafana
Puna njedra bombe dvije
Utočište najmlije
U tjeskobi i u sjeti kad mi prođe dan
Golem jecaj, teška suza
Poremeti plan
Kad se vrati, da se sveti neki stari grijeh
Ispred vrata sobe moje
Kad začujem od života
Podrugli smijeh
Znaju šta mi tu nikako ne mogu pomoći
Konjak ni vinjak, cigarete, nož i tuče
Ili škole kako uče, silne par čak
Osjetim se kao sjena od ugla do ugla
Kradom kroz cijeli grad
Onoj krčmi koju krijem
Mome piću što ga pijem
Dok ne svane dan
A niko ne zna
Moja Žana
Ti si krčma i kafana
U njedrima bombe dvije
krčamrice najmilije
Niko ne zna, moja Žana
Da si krčma i kafana
Puna njedra bombe dvije
Utočište najmilije
Samo znaju
Da mi kažu da sam pijan
Od kad jednu malu sretoh ja
Da mi kažu da sam pijan
A od čega niko ni ne zna
Niko ne zna
Moja Žana
Ti si krčma i kafana
U njedrima bombe dvije
krčamrice najmilije
Niko ne zna, moja Žana
Da si krčma i kafana
Puna njedra bombe dvije
Utočište najmilije.
25. Srednjoškolka
volim tvoje trepavice
i ko krila obrvice
volim tvoje ruke bijele
i godine što nas dijele
ja te volim curo gledat'
kad se poslije skole krećeš
kad mi tvoje drugarice
pozdrav daju a ti nećeš
ako tako među nama
ne desi se nikad ništa
uvijek ce mi draga ostat'
duša tvoja ko snijeg čista
srednjoškolko daj mi reci
šta se ovo s nama zbilo
te onako na ulici
samo šutke prolazimo
jel' sujeta il' se bojiš
ili tvojoj majci smeta
ova veza ovaj grad
srednjoškolke i studenta
okrene li život rado
da zaborav sve odjene
ja cu molit' pjesmu moju
da čuva tebe čuva mene
...kasno noći kući idem
čujem kako bruji granje
u čempresu sanjam vjetar
a ja mislim tvoje šaputanje
kad u punoć niz pučinu
mjesec srebrom potok toči
nebom zvijezde rascvjetaju
a ja mislim tvoje oči
srednjočkolko daj mi reci
čta se ovo snama zbilo
te onako na ulici
samo čutke prolazimo
jel' sujeta il' se bojiš
ili tvojoj majci smeta
ova veza ovaj grad
srednjoškolke i studenta
o kako je samo lijepo
što postojiš što te ima
cijelo korzo što miriše
tvojim slatkim koracima
cijelo korzo što miriše
tvojim slatkim koracima
____________________________________________________________________________________________________
Miladin Šobić je rođen 1956. godine u Nikšiću. U Nikšiću je odrastao i završio srednju školu. U danima srednje škole Šobić je prvi put počeo da komponuje i da piše. Najviše su ga inspirisala djela grupe ’S vremena na vreme’ i fantastičnog akustičara Ibrice Jusića. Nakon srednje škole, Šobić upisuje turizam u Dubrovniku. Pod utiskom studentskog života stvara svoje najveće pjesme. Taj period se smatra ključnim za njegovo stvaralaštvo. Pod utiskom studentskog života i velikih prijateljstava, on stvara svoje najveće pesme. Iako autobiografske, pod lupom detaljnije analize, dolazi se do utiska da one predstavljaju ''sudbinu i istoriju'' svih nas. 1975. godine objavljuje prvu pjesmu "To sam ja", koja u to vrijeme u privatnim studentskim dubrovačkim krugovima dobija status studentske himne. Godinu dana kasnije, Šobić je imao drugi javni nastup. Desilo se to na muzičkom festivalu ''Omladina'' koji se tradicionalno održavao u Subotici. Osvojio je drugo mjesto sa pjesmom ''Daj nam neba''. Na tom festivalu je nastupao i Đorđe Balašević sa grupom ''Suncokret'' gde je osvojio treće mesto. Balašević je izjavio da otkad Šobić ne svira, on više nema pravog konkurenta. U narednom periodu Šobić se isticao fantastičnim pjesmama koje su mnogi ljudi čuli. Preselio se u Sarajevo gde je i briljirao. U saradnji sa klavijaturistom Gaborom Lenđelom i studijskim muzičarima snimio je 1980. godine svoj prvi album ''Ožiljak'' za sarajevski ''Diskoton''. U tom trenutku Miladin Šobić je bio na vrhuncu svoje karijere. 1982. godine postavlja rekord kada za nevjerovatno kratko vrijeme završava svoj drugi (epopejski) album ''Umjesto gluposti'', sa istim izvođačima. Album počinje da se radi u Studiju muzičkog ateljea u Subotici, u noći 21. februara a završava se u jutro 8. marta iste godine. Tada i počinje sa koncertnim aktivnostima na kojima je mnogo puta okupio veliki broj ljudi. Uvijek se odazivao i na pozive studenata i ljudi iz manjih gradova. Tako je 1983. godine posjetio i Berane kada je u Domu kulture, koji je bio ispunjen do posljednjeg mjesta, održao četvorosatni koncert. I sam je kasnije izjavio da taj nastup nikada neće zaboraviti. Pjesme sa ta dva albuma legendarnog plavokosog, razbarušenog i skromnog mladića sa gitarom godinama nisu silazile sa čuvenih Venovih top – lista.