1. Biografija

Miladin Šobić je rođen 1956. godine u Nikšiću. U Nikšiću je odrastao i završio srednju školu. U danima srednje škole Šobić je prvi put počeo da komponuje i da piše. Najviše su ga inspirisala djela grupe ’S vremena na vreme’ i fantastičnog akustičara Ibrice Jusića. Nakon srednje škole, Šobić upisuje turizam u Dubrovniku. Pod utiskom studentskog života stvara svoje najveće pjesme. Taj period se smatra ključnim za njegovo stvaralaštvo. Pod utiskom studentskog života i velikih prijateljstava, on stvara svoje najveće pesme. Iako autobiografske, pod lupom detaljnije analize, dolazi se do utiska da one predstavljaju ''sudbinu i istoriju'' svih nas. 1975. godine objavljuje prvu pjesmu "To sam ja", koja u to vrijeme u privatnim studentskim dubrovačkim krugovima dobija status studentske himne. Godinu dana kasnije, Šobić je imao drugi javni nastup. Desilo se to na muzičkom festivalu ''Omladina'' koji se tradicionalno održavao u Subotici. Osvojio je drugo mjesto sa pjesmom ''Daj nam neba''. Na tom festivalu je nastupao i Đorđe Balašević sa grupom ''Suncokret'' gde je osvojio treće mesto. Balašević je izjavio da otkad Šobić ne svira, on više nema pravog konkurenta. U narednom periodu Šobić se isticao fantastičnim pjesmama koje su mnogi ljudi čuli. Preselio se u Sarajevo gde je i briljirao. U saradnji sa klavijaturistom Gaborom Lenđelom i studijskim muzičarima snimio je 1980. godine svoj prvi album ''Ožiljak'' za sarajevski ''Diskoton''. U tom trenutku Miladin Šobić je bio na vrhuncu svoje karijere. 1982. godine postavlja rekord kada za nevjerovatno kratko vrijeme završava svoj drugi (epopejski) album ''Umjesto gluposti'', sa istim izvođačima. Album počinje da se radi u Studiju muzičkog ateljea u Subotici, u noći 21. februara a završava se u jutro 8. marta iste godine. Tada i počinje sa koncertnim aktivnostima na kojima je mnogo puta okupio veliki broj ljudi. Uvijek se odazivao i na pozive studenata i ljudi iz manjih gradova. Tako je 1983. godine posjetio i Berane kada je u Domu kulture, koji je bio ispunjen do posljednjeg mjesta, održao četvorosatni koncert. I sam je kasnije izjavio da taj nastup nikada neće zaboraviti. Pjesme sa ta dva albuma legendarnog plavokosog, razbarušenog i skromnog mladića sa gitarom godinama nisu silazile sa čuvenih Venovih top – lista.

Snimio je i treći album pod nazivom "Barutana ljubavi" ali zbog porodične tragedije ostavlja muziku i album nikad nije izdan. U vrijeme najvećeg uspjeha Miladin Šobić doživljava porodičnu tragediju. Njegova sestra umire nakon teške bolesti (raka). Nakon svega Šobić se povukao. Od tada o njemu ne postoji nijedna zvanična informacija. Govorili su da je nestao bez traga, da se zamonašio... Neki su pričali da je mrtav, neki su govorili da se nastanio u Herceg Novom ili da živi u djedovoj kući u nekom selu nedaleko od Nikšica. Poslednji put su ga, kako kažu, vidjeli na Žabljaku krajem devedesetih. Pričalo se i da je samo ponekad umio da zasvira za svoju dušu i društvo. 2002. godine Ibrica Jusić, njegov prijatelj, najavio je njegov povratak. Od tada se stalno u javnost puštaju priče o njegovom novom albumu. Takođe, i kada je redakcija lista ''ITD'' probala da dođe u kontakt sa njim, rečeno im je da se nalazi u Beogradu i da radi na novom projektu.Međutim, postoji zvanična verzija koja je došla od izvora bliskim Miladinu Šobiću. Objavljeno je da on već duže vrijeme (u saradnji sa Vukićem Raspopovićem) priprema novi album u Trstu. Takođe, povremeno boravi u Beogradu, Budimpešti i Dubrovniku. Miladina Šobića takođe sve češce prepoznajemo u vokalnoj pojavi Vanje Radovanovića, sina njegove pokojne sestre, njegovog sestrića koji živi i radi u Beogradu.

Miladin Šobić se po mnogim stvarima razlikovao od ostalih pjevača. Prije svega, zato što je pjevao iz duše i po svom ličnom iskustvu, što je danas rijetkost, jer većina je srećno oženjena, a i dalje govore o tome kako ga je "ona ili on" napustio/la, ostavio/la, uništio/la i sl. To nije bio slučaj sa Šobićem. On nas je kroz svoje pjesme, savjetovao i govorio o životu onakvom kakav jeste, te nam je pokušao otkriti njegov smisao.

Imam da kažem još jednu stvar u vezi Šobeta, a to je odgovor svima onima koji smatraju da ''lik nema sluha niti pojma o pjevanju sto se vidi u njegovim patetičnim stihovima''... ja mislim da je to čovjek koji ima dušu - to zvuči stereotipno, znam, ali u svakom se slučaju cijeni, pogotovo u moru današnjih kvazi-umetnika čiji se pjesnički vrhunac ogleda u opisivanju štakora koji imaju krila a ne lete i slične ''poetične'' nebuloze. Šobić je svijet, on se ne stidi da bude krajnje iskren i govori o emocijama na tako jednostavan način pristupačan svima.

O tome da ne postoji taj producent ili čovjek iz muzičke industrije sa Balkana koji ne bi htio da sponzoriše Šobićev povratak, ne trebati pričati. Mada postoji jedno veliko ali - ne želi. Čovek ne želi, niti je ikad htio, da pravi pare na svojoj muzici. Htio je samo da je dijeli sa ljudima. Niti je ikad imao neke pare od svoje muzike. Ima ogromno poštovanje prema svojim obožavateljima i dobro zna da je za razliku od drugih zvijezda njegovog kalibra, bio dignut narodom, a ne televizijom i parama. U ovom trenutku mogao bi da se vrati na scenu u sasvim drugom obliku - javne ličnosti. Da se prave ogromni koncerti, da se okupe stotine hiljada ljudi, ali on ne želi. Njega je strah da će njegove nove pjesme biti mnogo gore primljene nego stare, koje su ikone. Ne želi nikoga da čuje, ne želi savjete i tuđa mišljenja. U životu mu ništa ne fali, tvrdo stoji na svome, i teško će ga šta podstaći da izda taj 25 godina očekivani album. Bilo kako bilo on je legenda i uvijek će ostati... Lik inače i dalje vozi prastaru ladu. Oduševi se kad čuje da neko još uvek ima njegove ploče i gramafon.

Ovo je sve o Šobiću sto se može naći na netu, a da je vrijedno i bitno. Ako ga neko poznaje, ili zna neke informacije kojih ovde nema, neka kaže ...

____________________________________________________________________________________________________